PATETIKA SVETLOSTI I SENKE
Jedina senka koju sam ikada posmatrao,
krije od svetla bojažljivo, iskreno, direktno,
u dubini svoje tame toliko radosti i sreće same i svega toga
što je ovaj svet pokušao da satre u samom životu svome,
ali ne uspe sakriti sa pogleda visinom,
tom odabranom odbranom – crninom.
Samo nju bi nesvesno da gledam, tren, tražim i da je čekam,
do kraja ove igre što nazivamo “posto’janje”
ili samo jednostavno “sranje”.
Jer sve ostalo je zaostalo i postalo
bez ičega što bi zasenilo oblik života od sjaja,
sve su to zlatna jaja, bar za mene,
samo pojave igre svetlosti i tame,
puko grcanje realnosti – usamljeno uma stanje.
Kao čaša puna vazduha ili tečne praznine,
specijalni efekti, obrisi bez horizonta i širine.
Nešto sa čime ne znaš da izađeš na kraj,
zato što čekaš da se završi da počne nov trenutak taj…
nešto u čemu svi pate, na izgled beskrajno, trajno…
ali bez ikakve potrebe niti suštine,
samo sive lubanje, lobotomija i sline.
Da li mi to znamo kad smo sami?
Ili od silne svetlosti ne vidimo naše senke u tami?
video & music: Mihailo Dragojevic
Soundtrack “LUKTER LUFTEN” available on BandCamp
Medulla Mactabile Maculae
EGO TRIPERI
Mi smo ovce za šišanje,
šta će nam razmišljanje
Što da mislim svaki dan
Kad za to nisam sposoban
Mi smo ego triperi,
sike realnosti u kutiji
Mi smo ovce za guženje,
gmižanje i puženje
Sve nama odgovara,
sem sirova istina
TeVeu ja verujem,
ne da mi da preterujem
Priroda je čudna pojava,
ne izlazi iz televizora
Zato je ne preferiram
i uništavam je svaki dan
Realnost je surova,
ne treba nam istina
Već samo magična kutija,
digitalna čitulja
Šta ja tu mogu da promenim,
a da se ne pomerim?
Bolje sedeti i ćutati,
nego mašinu ljutiti
Ljubim sliku svaki dan
i pitam se dal sam normalan
Ćuti idi radi,
za bedni život zaradi
Nek te jebu svaki dan
Jer za bolje nisi formiran
Mozak se ne koristi,
da se ne osvesti
Bolesti i zavisti,
to su naše radosti
Vemena za promenu,
ja nemam,
ja moram mnogo,
ja moram mnogo,
da serem,
mnogo da urlam,
serem i zevam
KANI BANI
Došla je dimenzija iz Raja,
da svima teleportuje jaja,
da se ne množi preterano Raja,
jer nestala je čak i papaja.
Kani, kani, kani, bali,
nekrofili stari
MAČU-PIČU
Nestalo je baterije u mom daljinskom upravljaču…
Maču-Piču samo čiču,čiču,čiču,čiču,čiču,čiču,čiču…
STARA JAMA
Čim se rodiš obuku u malu pelenu’
a dok živiš onda te razvuku po ravnom terenu’
Zašto to, zašto to, kad bolje umemo
Umemo li nešto, umemo li nešto
drugačije da radimo?
Puno je problema,
puno je problema,
ne misli sada na to
Bolje ti upali,
imam ja rešenje,
na malom ekranu,
upali na vreme,
tu te čeka spasenje.
Zašto to, zašto to, kad bolje možemo?
Kada ćemo moći, kada ćemo moći,
bolje da živimo?
Ili ćemo samo, jedan drugom,
iz sekunda u sekund jamu da kopamo?
Zašto to, zašto to, kad bolje umemo?
NANO
Nano, mano, mikro, dekro,
nekro, brko, drko, srko, mrko,
koko, loko, noko
KRAJ NJE
Priroda je data,
od univerzuma je poslata.
Suštinsko je znanje,
jedino je krajnje.
MASONSKI GOVNAR
Samo želiš karu masonski govnaru,
Samo želiš karu masonski govnaru,
Ti samo zelish karu, karu, karu,
masonski govnaru aru aru, aru,
na aru, aru, aru u čmaru
Ti samo drkaš kaš, kaš, kaš…
misleći da jebeš eš, eš, eš…
i zato hoćeš sve da nas sjebeš,
eš, eš, eš, beš, beš, bež…
Ne dam ti ni urin na oltaru,
masonski govnaru, aru, aru, aru…
Kompleksiran si mnogo,
jer želiš da jebeš visoko, oko,
oko, oko okovan ti mozak brate.
VRLO SNEŽNE PAHULJE
Pada sneg, pada sneg, prekrio je breg,
pa dečica malena sada puše krek
Veselo, veselo s njima svaki dzak,
Vrlo snežne pahulje prekrile su mrak
Avioni preleću skoro svaki dan,
Vrlo snežne pahulje prekrile su ban
Zračenje, zračenje, nije baš sad… nooo
Vrlo snežne pahulje služe baš za tooo
DISKONEKTOVANI
Diskonektovan ja, isključena ti,
Sjebali nas ovde su svi
A šta možemo, još da kažemo,
a da se ne lažemo?
Oj Prirodo sjebali te svi,
jer te nisu kako treba pazili
Otkačen sam ja, a luckas si i ti,
otkačili ovde su svi
Sem životinja, buba i zvezda,
oj pa kako to da mi ne znamo,
Lepo da živimo u skladu, s’prirodom
s’onim što je Sve stvorilo?
Mnogo bi bilo to, sebe da pitamo,
da li je logično, da ovako nastavimo
Diskonektovan ja, isključena ti,
Sjebali nas ovde su svi
PRIMANJE
Zašto svaka pesma, mora da razvija egooo?
Dal znamo kako se energija šaljeee?
Znamo da se prima, al kako se šaljeee?
Zašto je svaka bolest devijantna do krajaaa?
Zato što se svaka pesma bukvalno shvataaa
Dal su zato krivi tvoji mama i tataaa?
Ili je to neshto od vrata do vrataaa
Ili je to nešto od šaha do mata?
ŠUMA OD GUMA
Šuma od Guma,
Plastika od Uma,
Beba od Betona,
Voda od Urina,
Kocka Kokaina,
Čija je to Suština?
Originalna poezija i dizajn: Mihailo Dragojević (osim pesama: DISKONEKTOVANI,
VRLO SNEŽNE PAHULJE, STARA JAMA i EGO TRIPERI koje su radjene u saradnji sa “Zlombijem”)
Short film “HUMANICID”
actor: Oliver Tomic
video & music: Mihailo Dragojevic
Soundtrack “Humanicid” from album “LUKTER LUFTEN“
Original tattoo, video & music by Mihailo Dragojevic
© 2021 Medulla Mactabile Maculae